Inženjerstvo okoliša – Definicija i značenje

Prema definiciji inženjerstvo okoliša (eng. environmental engineering) je poveznica između znanosti i inženjerstva s ciljem unaprjeđivanja stanja okoliša. Tu se prije svega misli na održavanje kvalitete pitke vode, kvalitete zraka te općenito Zemljine površine i to ne samo iz ljudske perspektive nego i iz perspektive svih ostalih živih bića. To ustvari znači da je svrha inženjerstva okoliša da uz korištenje znanstvenih i inženjerskih metoda stvara zaštitne sustave koji će štititi život na Zemlji od mnogobrojnih vrsta zagađenja.

Inženjerstvo okoliša podijeljeno je u mnogo različitih grana poput kontrole zagađenja vode i zraka, recikliranja otpada, odlaganje otpada, problemi javnog zdravstva pa čak i istraživanja utjecaja na okoliš novih građevinskih projekata. Iz navedenog jasno je da je inženjerstvo okoliša multidisciplinarna misija kojoj je cilj očuvanje okoliša i zdravlja. Inženjeri okoliša su orijentirani na sve ekološke probleme, svaki problem s okolišem za njih je jednako važan i općenito bi se moglo reći da sve što je na neki način povezano s okolišem također povezano i s inženjerstvom okoliša.

Pročišćavanje otpadnih voda. Inženjeri okoliša morati će prebroditi mnoge izazove u godinama koje dolaze da bi održali naš okoliš čistim i zdravim.

Inženjeri okoliša imaju vrlo važnu ulogu jer čišći i zdraviji okoliš automatski znači i zdraviji te samim time i kvalitetniji život. Inženjerstvo okoliša može se studirati na mnogim sveučilištima diljem svijeta i uobičajeno postoje dva programa studiranja kojima se educiraju dva tipa inženjera okoliša. Jedan tip su takozvani „civilni“ inženjeri okoliša i oni se primarno fokusiraju na hidrologiju, upravljanje vodenim resursima i dizajnom postrojenja za pročišćavanje voda. Drugi tip stručnjaka su „kemijski“ inženjeri okoliša koji se više orijentiraju na kemijske metode poput naprednih tehnologija za kontrolu kvalitete zraka i vode. U pravu također postoje specijalizacije za zakone inženjerstva okoliša i te specijalizacije su sve popularnije s porastom količine zakona za zaštitu okoliša.

Obama i ekološki problemi

Ekologija i zaštita okoliša su definitivno područja za koja su se predsjednik George W. Bush i njegova administracija najmanje interesirali, štoviše, čini se da su davali sve od sebe da spriječe ozbiljniji razvoj obnovljivih izvora energije. Hoće li SAD postati ekološki osvještenije s Obamom na čelu? Ako je suditi prema Obaminim predizbornim govorima i uzbuđenju koje vlada među ekološkim udrugama u SAD-e moglo bi se reći da u SAD-u slijedi „zelena revolucija“ u nadolazećim godinama.

Stavi li se početna euforija sa strane, u sljedećih nekoliko godina biti će izuzetno mnogo posla samo kod popravljanja svih šteta koje je napravila Busheva administracija, a ekološki problemi postaju sve ozbiljniji. Nužne promjene koje bi se trebale dogoditi u sljedećim desetljećima su kraj dominacije fosilnih goriva i vrlo jak zaokret prema obnovljivim izvorima energije poput energije vjetra i solarne energije. Energetski lobiji koji promoviraju korištenje ugljena i nafte još uvijek su daleko najsnažniji lobiji na svijetu, pa će zaokret prema obnovljivim izvorima biti jako težak.


Prema planovima Baracka Obame u pogledu rješavanja problema klimatskih promjena, 175 milijardi dolara biti će usmjereno prema obnavljanju energetskog sektora u SAD-u s ciljem revitalizacije ekološke politike kreiranjem pet milijuna novih „zelenih“ radnim mjesta. Plan za rješavanje problema klimatskih promjena također uključuje i 80% smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2050 godine. Sve ove promjene zaista bi mogle u SAD-u stvoriti jak „zeleni“ energetski sektor u godinama koje dolaze.

Gotovo je nevjerojatno vidjeti tako veliki optimizam u raznim ekološkim udrugama nakon gotovo desetljeća mraka koje je došlo s Georgom W. Bushom. Još uvijek postoji neugodna financijska kriza koja bi mogla sve planove znatno usporiti jer već sad mnoge kompanije upadaju u velike probleme i mogle bi nestati s tržišta ako se takvo stanje nastavi. Ali usprkos svim problemima, među ekolozima ponovno se rađa nova nada…

SAD - Glavni krivci za globalno zatopljenje

Sve je izglednije da ćemo se morati prilagoditi na globalno zatopljenje i klimatske promjene jer izgleda da ne postoje dovoljni napori da se globalno zatopljenje bar malo uspori. Globalno zatopljenje najvećim dijelom uzrokuje staklenički plin ugljični dioksid (CO2), a on najvećim dijelom nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva – ugljena, prirodnog plina i nafte. Budući da su SAD najveći potrošači fosilnih goriva na svijetu, one su također i najveći krivac za globalno zatopljenje.

©2007-2008 *Captain-Planet

U Sjedinjenim državama emisije ugljičnog dioksida po stanovniku su šest puta veće od globalnog prosjeka i više od 30 puta veće od prosjeka zemalja u razvoju. Više je nego zabrinjavajuća činjenica da je svjetski lider u financijskim i tehnološkim sektorima zapravo najodgovorniji za problem stakleničkih plinova i globalnog zatopljenja. Naime, ako zemlje u razvoju nastave svoj razvoj trenutnim tempom naglo će se povećavati emisije stakleničkih plinova, a budući da ni tehnološki najnaprednije države svijeta ne uspijevaju razviti tehnologije za smanjenje emisija ugljičnog dioksida iluzorno je očekivati da će zemlje u razvoju to napraviti.

SAD ispuštaju gotovo 25% stakleničkih plinova, što je definitivno previše uzme li se u obzir da u SAD-u živi samo 9% svjetskog stanovništva. Iako su ljudi u SAD-u sve svjesniji problema globalnog zatopljenja, vlada ne poduzima gotovo nikakve korake s ciljem da se smanji upotreba fosilnih goriva. Ovo stajalište vlade SAD-a prema fosilnim gorivima je razumljivo zbog uske povezanosti tamošnje političke elite i naftnih lobija, a najočitiji dokaz te povezanosti su ratovi za naftu i energetskim tokovima u Iraku i Afganistanu.

Što je najveća ironija u svemu tome? Najveća ironija je da ljudi koji su najpogođeniji problemom globalnog zatopljenja su zapravo najmanje odgovorni za nastanak tog problema. To se osobito odnosi na Afriku gdje su temperature postale gotovo nepodnošljive i time se ionako loši uvjeti za život dodatno pogoršavaju.

Ali uskoro za amerikance taj problem neće više biti „negdje drugdje“. Ekstremne vremenske (ne)prilike već su ih počele pogađati, a uskoro će početi i problemi s rastućim razinama oceana. To bi moglo rezultirati zagađenjem voda i ekstremnim temperaturama u niskim područjima, a samim time doći će i nove bolesti koje će seliti iz južnih krajeva prema sjeveru. Time tropske bolesti neće više biti samo tropske.

Neki pozitivni pomaci prema razvoju tehnologija koje će rezultirati znatnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova za sad nisu vidljivi, a još lošije sve izgleda budući da svijet sve više zahvaća globalna financijska kriza. Velika financijska kriza znači da će se sva istraživanja čistih tehnologija proizvodnje energije dodatno usporiti. Ali financijska kriza ima i svoju dobru stranu što se tiče ekologije – veća kriza znači i slabljenje kupovne moći u bogatim državama pa će se time automatski smanjiti i potrošnja energije.