Možemo li spasiti kišne šume?

Tropske kišne šume su važne zbog mnogo različitih razloga, a velika deforestacija uzima velik danak i mnoge kišne šume su posjećene u zadnjih 50 godina, većinom zbog poljoprivrede i cestovne infrastrukture. Deforestacija je odgovorna za uništenje mnogih ekosustava u kišnim šumama i samo rijetki misle da je moguće obnavljanje tih ekosustava. Ali, kao što pokazuju istraživanja znanstvenika na „Boyce Thompson Institute“, čak i ove naizgled nemoguće misije mogu se ostvariti.

Carl Leopold i njegovi partneri u inicijativi „Tropical Forestry Initiative“ počeli su 1992 godine saditi stabla na ogoljenom području na Kostarici i originalne vrste su se počele vraćati širiti se, a to povećava nadu da će se uništene kišne šume jednom moći obnoviti novim kišnim šumama. Upotrebljavali su lokalne vrste drveća, skupljajući sjemenje od postojećeg drveća u dogovoru s lokalnim poljoprivrednicima. Bilo je nužno pokupiti to sjemenje prije nego što ga se dočepaju gladni majmuni u pojedu.

Upotrebljavali su mješavinu lokalnih vrsta stabala, pročišćavajući korov sve dok se drveće nije moglo brinuti samo za sebe i to se pokazalo kao dobra ideja i daje bolje rezultate od rezultata kompanije koje su prije pokušavale posaditi nasade drveća iste vrste na velikoj površini. Također su odlučili da će saditi brzorastuće biljke koje vole puno sunca koje su nakon samo pet godina formirale štit od lišća zasjenjujući trave ispod stabala i postigle rast od zapanjujućih dva metra na godinu.

Možemo li spasiti kišne šume?

Leopold je rekao da su rezultati obećavajući, ali trebati će možda i stotine godina da se kišne šume potpuno obnove. Priznao je da je iznenađen i rekao: „Dobivamo impresivni rast novih vrsta. Nakon samo deset godina područja koja su započela s novim vrstama su sada šume. Tko zna što može donijeti nekoliko sljedećih desetljeća ili čak stoljeća?“.

Ovo nitko ne zna, ali od svega će biti vrlo malo koristi ako se deforestacija kišnih šuma i dalje nastavi trenutnim tempom. Ljudska populacija se konstantno povećava i taj čimbenik nikako ne pogoduje očuvanju kišnih šuma jer više ljudi treba i više hrane za preživljavanje i više područja za život, a kišne šume često plaćaju cijenu svega toga. Ali ovaj projekt je dobar primjer da pravi koraci u pravo vrijeme mogu dati vrlo ohrabrujuće rezultate. Još uvijek ne znamo možemo li ili ne spasiti kišne šume, ali barem znamo najbolji način za pokušati. Prema tome, zašto ne bi pokušali?