Ekologija i ekološki problemi

Termin ekologija je prvi puta upotrijebljen 1866 godine od stranje njemačkog biologa Ernsta Heinricha Haeckela i ima korijen u grčkoj riječi „oikos“( kuća), što je potpuno isti korijen kao i kod riječi ekologija što bi impliciralo proučavanje ekonomije u prirodi. Kako ekološki problemi postaju sve više javno popraćeni, ekologija je postala poprilično uopćena riječ usprkos njenom izvornom znanstvenom karakteru.

Objekt ekologije je proučavanje povezanosti između biljaka i životinja, sa njihovom fizičkom i biološkom okolinom, a ekologija se kao zasebna znanost razvila kao grana biologije. Prvo razjasnimo razliku između fizičke i biološke okoline. Pojam fizička okolina obuhvaća svjetlost i toplinu, atmosferu, vodu, vjetar, kisik, ugljični dioksid i sastojke tla dok biološka okolina obuhvaća životinje i biljke. Dakle cilj ekologije nije samo proučavanje raznih živih organizama, već i okoline u kojoj ti živi organizmi žive, odnosno sve faktore koji mogu utjecati ili koji utječu na život živih organizama u njihovoj prirodnoj okolini iz čega se jasno vidi da je riječ o kompleksnoj i veoma obuhvatnoj disciplini. Budući je ekologija izuzetno kompleksna disciplina, potrebne su joj druge discipline poput hidrologije, klimatologije, oceanografije, kemije, geologije i mnogih drugih da bi se mogla u potpunosti shvatiti i proučavati.

Ispuštanje štetnih plinova u atmosferu postaje sve veći problem. Kliknite na sliku za punu veličinu.

Početak moderne ekologije obično se povezuje sa Charlesom Darwinom i njegovom teorijom evolucije i prirodne selekcije gdje je između ostalog ukazao na čvrstu povezanost između životinja i njihovog prirodnog staništa. No ta čvrsta povezanost često se narušava od strane ljudi koji smatraju da Zemlja ima jedinu svrhu da služi njima u udovoljavanju njihovih potreba, a u čije planove obično ne ulazi i briga za životinje i biljke koje su prije živjele na mjestima koje su ljudi zauzeli i prilagodili svojim potrebama. Nažalost homocentrični sustav po kojoj sva prirodna dobra služe samo iskorištavanju od strane ljudi još je uvelike prisutan u svjetskoj filozofiji, iako se mora priznati kako se sve više naglašava i ekocentrični sustav sa polazištem u ekosistemu, odnosno ukupnosti živih i neživih organizama na zemlji. Uostalom to je i glavni razlog zašto je danas broj ugroženih životinja izuzetno velik, zašto se uništavaju šume diljem svijeta i zašto možemo vidjeti onečišćenje u gotovo svakom dijelu svijeta.

Najveća zagađenja na svijetu nastaju zbog fosilnih goriva. Moderno društvo je jednostavno nezamislivo bez benzina, nafte i ugljena koji dominiraju industrijskim svijetom. Umjesto da se vlade bogatih država što više okrenu iskorištavanju alternativnih i obnovljivih izvora energije kao što su energija vjetra, energija sunca, energija vode i geotermalna energija one su uglavnom više okrenute smanjenju zagađenja nastalog uporabom fosilnih goriva kao što je primjerice uvođenje bezolovnog benzina. Alternativni izvori energije, ako se i koriste, koriste se samo u bogatim zemljama koje tako nastoje spriječiti odnosno umanjiti zagađenje u vlastitoj zemlji i to često na račun siromašnih država u čija područja se prebacuju prljave industrije, a oni samu nemaju ni dovoljno sredstava ni dovoljno znanja za bilo kakvo razmišljanje o ekologiji, već ovise o zastarjelim zagađujućim tehnologijama bogatijih zemalja.

U gusto naseljenim područjima često se javlja problem površinskog ozona koji izaziva iritacije dišnih puteva i s tim povezane bolesti. Kliknite na sliku za punu veličinu.

Ljudi još uvijek usprkos primjetnom povećanju ekološke svijesti ne vide da su sami odgovorni za očuvanje planeta Zemlje jer je očito jako teško priznati vlastite greške i nastojati ih ispraviti. No nešto se mora poduzeti da se sačuva planet te su se počeli osjećati i neki pomaci na tom polju tako da situacija nije sasvim bezizlazna. Također je trenutno teško, gotovo nerealno očekivati razvijenu ekološku svijest od stanovnika siromašnih zemalja jer je njihov primarni cilj preživljavanje, a ekologija im nije ni na kraj pameti, a tako će ostati i dalje ukoliko se bogate zemlje budu i dalje bavile samo svojim ekološkim problemima, a zanemarivale stanje u siromašnim zemljama. U stvari je za početak rješavanja ekoloških problema potrebna jedna globalna akcija, jer pojedinačne akcije nisu i ne mogu biti dovoljne na globalnom planu. Da bi se uspjelo u tome nije potrebna strategija ekstremnih poklonika ekologije koji su mišljenja da bi se svijet trebao vratiti na razdoblje prije Jamesa Watta, odnosno prve industrijske revolucije, te se odreći svih prednosti moderne tehnologije. Naprotiv moderne tehnologije bi se morale koristiti na način koji bi omogućio sklad između ekologije i industrije što znači da bi naglasak trebao biti na uporabi energetskih izvora koji najmanje zagađuju okoliš, odnosno prije spomenutih obnovljivih izvora energije. Moderne tehnologije mogu se pozitivno iskoristiti u sprečavanju ekoloških katastrofa, nadzoru nad ugroženim životinjama, sprečavanju nastanka ekoloških katastrofa i cjelokupnom razvoju ekosistema, samo ih treba usmjeriti u tim pravcima.

Krajnje je vrijeme da se čovječanstvo u potpunosti posveti očuvanju svog prirodnog staništa, odnosno planeta Zemlje, koja je već do te mjere narušena zagađivanjem i uništavanjem okoliša da smo i sami postali svjedoci negativnih posljedica od kojih je svakako najočitija globalna promjena klime koja u zadnje vrijeme dobiva sve više medijskog prostora. Također je prijeko potrebna i odgovarajuća zakonska podrška koja bi trebala u stopu pratiti razvoj novih tehnologija dopuštajući uporabu onih tehnologija koje ili uopće nemaju ili imaju minimalne negativne posljedice na prirodu, odnosno okoliš. Od pasivnog promatranja nema koristi, a i dovoljno smo se već nagledali ekoloških katastrofa. Vrijeme je da se krene u akciju spašavanja našeg planeta, možda čak i krajnje vrijeme.