Smanjenje stakleničkih plinova – Kako?

Smanjivanje emisija stakleničkih plinova (osobito emisija dominantnog CO2) je naša velika šansa u borbi protiv globalnog zatopljenja. Najbolje rješenje tih problema bilo bi potpun prelazak na izvore energije koji ne ispuštaju znatnije količine stakleničkih plinova, a to su većina obnovljivih izvora energije i nuklearna energija. Taj prelazak moguć je samo u teoriji jer energetske potrebe rastu iz dana u dan, pa nam prema tome treba neko tehnološko rješenje kako ublažiti emisije iz postojećih izvora energije.

Jedno od mogućih rješenja mogla bi biti metoda koju su razvili znanstvenici s Newcastle University. Oni su razvili energetski visoko-efikasnu metodu pretvorbe otpadnog ugljičnog dioksida u kemijske mješavine cikličkih karbonata. Ta mješavina široko se koristi u proizvodnim industrijama za proizvodnju proizvoda poput otapala, uklanjala boje, biorazgradivih pakiranja. Uz to može se koristiti i u kemijskoj industriji.

Znanstvenici procjenjuju da je potencijal ove tehnologije negdje oko pretvorbe 48 milijuna tona otpadnog ugljičnog dioksida u korisnu tvar godišnje. Iako to ni izdaleka nije dovoljno da se znatnije ublaže posljedice globalnog zatopljenja, ipak je to vrlo važan iskorak u pravom smjeru – razvoj sličnih tehnologija koje i se mogle upotrijebiti u širem opsegu i na većoj količini ugljičnog dioksida.

Problem globalnog zatopljenja u SAD-u.

Ovo je prva stvarno uspješna tehnologija pretvorbe ugljičnog dioksida u nešto korisno i ekološki prihvatljivije jer su svi prijašnji pokušaji zahtijevali znatne količine ulazne energije, a to je na kraju rezultiralo većom proizvodnjom ugljičnog dioksida od korisne pretvorbe. Tim iz Newcastle-a koristio je izuzetno aktivan aluminijski katalizator za pokretanje reakcije nužne za pretvorbu ugljičnog dioksida na sobnoj temperaturi i atmosferskom pritisku i time su znatno smanjili količinu ulazne energije potrebnu za proces.

S ovom novom metodom dolazi i nova nada da stvarno možemo smanjiti štetne emisije stakleničkih plinova, ali znanstvena rješenja neće biti dovoljna ako i dalje nastavimo trošiti toliko mnogo fosilnih goriva u sljedećih pedesetak godina. Ova tehnologija vjerojatno će trebati dugi period sazrijevanja i optimizacija prije nego što se počne ozbiljnije koristiti na velikim projektima, pa vjerojatno u kratkom roku neće imati ozbiljniji utjecaj na globalno zatopljenje, ali s vremenom mogla bi postati izuzetno korisna u borbi s tim globalnim promjenama. Usprkos svemu, samo su čisti izvori energije stvarni napredak u borbi s globalnim zagrijavanjem.